Treba li nam posrednik za elektronsko fakturisanje?
„Uvođenje elektronskog fakturisanja kao deo obaveznog privrednog poslovanja biće uvedeno nacrtom Zakona o elektronskom fakturisanju, koji je bio na javnoj raspravi, nakon koje su usvojene određene primedbe, predviđen je prestanak važenja člana 9. stav 3. i člana 64. stav 3. Zakona o računovodstvu („Službeni glasnik RS”, broj 73/19)“, tvrde u Ministarstva finansija. Demantuju i da će početak primene Zakona u javnom sektoru biti od 1. jula 2021. godine.
Takođe, prema navodima Ministarstva finansija nacrt Zakona predviđa obavezu izdavanja elektronskih faktura, ali ne uslovljava dostavljanje preko informacionih posrednika. Naime, Republika Srbija uspostavlja Sistem elektronskih faktura, koja će omogućavati radnje slanja, prijema, evidentiranja i čuvanja elektronskih faktura bez nadoknada za korišćenje.
„Informacioni posrednici su predviđeni nacrtom Zakona kao dodatna, opciona varijanta koju privredni subjekti mogu koristiti, te poreski obveznici poslove u vezi sa izdavanjem, slanjem, primanjem i čuvanjem elektronskih faktura mogu poveriti informacionom posredniku koji poseduje saglasnost nadležnog ministarstva. Sam odnos između izdavaoca elektronske fakture, ili primaoca elektronske fakture sa jedne strane i informacionog posrednika sa druge, uređivaće se ugovorom, a ne zakonom“.
Kao predlagači propisa, iz Ministarstva finansija naglašavaju i „da sistem elektronskih faktura uspostavlja Republika Srbija, koja informacione sisteme uspostavlja u skladu sa Zakonom o informacionoj bezbednosti, te da je nejasno zašto se ističe da će to doprineti pravnoj nesigurnosti i mogućnosti zloupotrebe podataka, kao ni ocena da je dostavljanje dokumenata elektronskom poštom, čiji provajderi su uglavnom inostrani, „mnogo sigurnije“.
Sistemom elektronskih faktura, dodaju oni, predviđeno je izdavanje knjižnih odobrenja i zaduženja, tako da nije tačna ocena da se radi o otežanim i skupljim uslovima poslovanja, s obzirom na to da, kao što je objašnjeno, ne postoje dodatni troškovi.
